Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - siječanj 2009
nedjelja, siječanj 25, 2009





Čini mi se da znam
živjeti sa sobom i tobom
da poznam mjeru voljenja
koje traje u svojoj punini.
 
Čini mi se da prepoznaješ
ritmove dolaženja i odlaženja
da ostane koliko treba za sigurnost
i ode koliko treba za slobodu. 
 
Ali ipak, umori me ponekad
snaga ljubavi koja pulsira u meni
i poželim nakratko zaspati
u praznini bez tebe.
 
Poželim te tako snažno
da ne zaboli što nisu tu …
i doživim te u nutrini
intenzivno i stvarno kao da jesi …
 



Može mi se činiti,
misliti da znam,
mogu biti vješta u prepoznavanju
ali …..
mističnu tajnu voljenja
ako ne kleknem pred nju,
osupnuta i nemoćna nikad ne doživim …
 
krajolici @ 01:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009



pomrčina Sunca

/ opozicija Sunca i Mjeseca
ili ljubomora Iskre Života /

 



U burnom bespoštednom dijalogu
srećem poznate nezadovoljne oči u ogledalu.
Optužuju me za nepažnju,
nestrpljenje i krivo zaranjanje.
 
Ona, ta vječno nezadovoljena kučka
hoće uvijek biti uslužena na srebrnom pladnju
čarobnim koktelom strasti i pažnje.
 
Očekuje od mene da vječno stražarim
dok se podatno uvija pod tuđim rukama
ili u izmišljenom idealnom svijetu zanosa.
 
Budim se u njenim paukovim mrežama,
koje se neprimjetno zapliću oko mene.
Njeno bilo u maternici podlo tiho
uskraćuje se mom i njenom sjaju.
 
Ona se odupire odlaženju i dolaženje
zakačena u sredini užeta između neba i zemlje,
bez snage da se rastegne od početka do kraja
i oživi podatnim ogledalom rađanje i smrt.
 
Jedini sam gospodar tvog svjetla, ljubavi …
Zatvori oči u samoći, pogledaj se iza čela,
Vrati se u suverenost svoje ljepote …
Opčini me ponovo bistrinom i nevinosti
jer ja te jedini volim u Bogu i Stvaranju …
 


pomrčina Mjeseca

Ti si moja prva, jedina i zadnja žena
koju ću ikad voljeti ….
Voleći tebe takvu kakva jesi
i kakva možeš biti  
u svim mijenama uskraćivanja i davanja….
zatvaram magični krug Života.
 
Ti si moja Lilit i Marija, mila …
i zato ću te jutros zatvoriti iza ogledala
da ničim ne pomutiš vlastito pročišćenje.
 
Oslobodit ću te raskošnu i čistu
kad narasteš u novoj mijeni,
raskošno, veliko svijetlo noćnog neba
dok se odmaram od ljubavi s tobom. 


 

 
krajolici @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 17, 2009





Promatram, čudim se i pišem …
Kako je moguće da se uvijek ponavljaju isti obrasci?
Razmišljanje nije dobar izraz za ovo, ali razno je još gori…
a ostale kategorije su mi pretenciozne u odnosu na tekst …
Dakle, izabrala sam najmanje krivu kategoriju ….
Ja bih ovo stavila u kategoriju PROMATRANJE i REZIGNACIJA
 




Trebao je samo tren vjerovanja
da je porodi kao Iskru svega,
beskonačno strpljenja koje otvara mudrost
da je sačuva netaknutu pitanjima sumnje.
 
A dovoljan je tren  nadmene sigurnosti
u izvjesnost njenog vječnog dolaženja
da je polako neprimjetno počne sakrivati
u odaje dugog sentimentalnog kajanja.
 
Um ti lažljivom snishodljivošću
podastire briljantne analize
da ti treba slobodna samoća,
opijen nektarom nebeske tople kiše.
 
I namjerno zaboravlja da svoju bistrinu
duguje nevidljivom oltaru svjetla
iza čela u koji njegove misaoni pipci
nikada nikakvim lukavstvom neće zaviriti.
 
Počinješ zahvaljivati krivom Bogu
koji jednostavnije podastire vrijeme,
milost pretvara u pravednost,
a nju u plemenitu mentalnu trgovinu
pametnih, ali ne mudrih.
 
Čuješ li je uopće dok tiho moli u kutu za tebe
dok priglupom samilosti, gestom mladog kralja,
koristiš njene darove za dječje zabave,
koji je nesretnim usudom smrti oca postao.
 
Prinče svi su kleknuli pred krunom,
savjetnici, generali, dvorske dame …
kleče i dalje, raširenih očiju u nevjerici
čija glava i kakvo srce je nosi ….   
 
Osjetiš li da sive sve ideje o slavi,
blijede titraji sretne strasne predanosti,
ti polako toneš u san prividne kontrole
uskraćujući se sebi od sebe samog.
 




Večer je ….
obzor je crven …
ujutro će padati kiša …


 
krajolici @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2009





Sa prvim udahom i vriskom plača
izgubih moć lakoće življenja
da iz života sve tužno izbrišem
da lakim hodom lude
prehodan sive hladne gudure samoće
sa sretni osmjehom Tvoje prisutnosti.
 
Moje su dubine moje tuge, radosti i istine,
na bijelo platno duše prolivene su dugine boje
da ne zaboravim da sam čovjek
da ne zaboravim da ljubav i boli.
 
Moje sve-jedno je pokriveno uspomenama
Mudrost mi je obojana tugom sućuti
i razdraganom radosti djeteta.
Ne nosim srce na dlanu,
još je uvijek krvavo i ranjivo.
Ne zborim o ljubavi osim u pjesmama,
bojim se : povjerovat će mi …




 
Ali mogu postati vjetar koji se rađa
na horizontu u tvojim jedrima,
vidjeti očima duše istinu o tebi
pokloniti ti snagu svog ufanja
i poneki otkucaj srca ….

Inspirirano jednom lovelinom pjesmom. Hvala. 
krajolici @ 18:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2009





Lutam krajolicima tvojih misli
misleći na tebe,
kao sve žene pokušavam saznati :
„ Što bi bilo kad bi ti bio
ispunjenje mojih snova, a ne zbilje?"
 
Htjela bi da misliš drugačije,
da se možeš zanijeti i zaboraviti …
da britki jasni put tvoje misli zastane
u krajobrazu engleskog vrta,
iza staklenika tropskog bilja
moje zakučaste strasti prema tebi.
 




Ali tvoj hod nepogrešivo slijedi
čisti put koji vodi u ostvarenje,
Samo sam puzavica na jablanu pored puta,
orhideja u vlažnom staklenom vrtu,
divlja kruška samonikla na početku divljine
i čuvarica ognjišta u sojenici nasred vode.
 
Tvoja razumnost se ponekad izgubi
u mojoj mističnoj iracionalnosti,
a ponekad se raskrili kao šator
oko gole nebranjene žedne žene,
i uvijek u dnu srca znam
da te dvije nespojive posude
pronalaze načina da se preliju jedna u drugu
u tri dimenzije i mimoiđu u četvrtoj
i stvaraju drugačijim moj i tvoj svijet.
 




Ostajem u svom liftu uskog kretanja
više prema gore i dolje nego u krug
izvlačeći blato odozdo za cigle naše kuće
lijepeći ih srebrnom prašinom odozgo,
i čekam kao i tisućljeća prije …
 
Znam ... sad već prepoznaješ put povratka
između brda i rijeke
u tišini mirnog čekanja i rasta
u buci nestrpljenja krvotoka
i nepogrešivo nalaziš kolibu iznad vode
u kojoj gori vatra jasnog pripadanja
iznad sive magle isparene vode.
 



Mentalna sloboda ne može promijeniti,
ali može bistro vidjeti
unutarnje ustrojstvo duša bića,
Mi samo svjedočimo raznolikost kreacije … 

krajolici @ 00:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009





Leon Gilmour

Misli ti oblikuju život
a riječi su ti nedovršeni tok.
Duša ti govori kroz oči
a pogled ti je jesenji pljusak.
 


Leon Gilmour

Vjetar slobode ti se vrti u grlu
a ruka gladna nježnosti vezuje ti utrobu.
Izmičeš plamenu strasnog htjenja
a vatra ljubavi te prži u srcu.
 



Leon Gilmour

Oduvijek je tako bilo,
tako će i ostati :
„ Život je tajna
koja se odgonetava samo živeći je.“
Inače …  prođe …
odnese dane … izbriše ime …
propadne u zaborav sve osim vječnog u tebi.
 



Leon Gilmour


Otežaj se sebičnim bremenom imanja teških misli
da u dubini mraka konačno vidiš
da bezdan nema kraja, ali ni izazova
i da sva djela za kajanje i bez milosti
činiš iz gluposti i neznanja,
zato što ne vidiš svjetla izvora sebe samog.



Leon Gilmour
 
Zaboravi svako ne mogu i ne znam
da postaneš dovoljno lak da osjetiš u visini
iskru tvorca i nepresušni izvor hrabrosti
za vječno proticanje milosti i mudrosti  
i vječni strah da neće biti dovoljno onih
u koje se može izliti tvoje davanje …
 


Kaiko Moti 

Pogledaj … tamo pripada tvoja sloboda duha
i snaga nježne brige iz i u ljubavi ...

krajolici @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare