Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - listopad 2008
srijeda, listopad 29, 2008


Sjemenka
 
U centru Sunca je bubrilo sjeme
skriveno visoku u umu predmeta želja.
Sva odricanja su bila samo refleksija
jedne jedine želje duše
zvane životna misija ili dharma.
 




Uran je rasprsnuo formu
kružini obod sigila hranitelja života
i nestao je svaki naučeni i doneseni smisao
što je držao sve na okupu
zbog straha od nepostojanja.
 
Rasprsnula se sjemenka duše
u ludilo nepoznatog postojanja
zmija skepse me ujela za želudac
i otrovala se ogledalom same sebe,
besmisao ljubavnosti se rađa u
orise smisla postojanja
a u srcu je lupio gong za početak.



 

Ispod je ambis, iznad je nebo,
lijevo je Prošlost koje više nema,
naprijed je Budućnost koja ne postoji,
a Sada je strujanje zraka
između dva zamaha krila.


Deveta kuća označavatelj dharme




 
Dharma se u jyotishu provjerava u devetoj kući natalne karte i u Navamši karti. Parasara (sveti mudrac koji je prije 2300 godina zapisao znanje jyotisha koji se u prošlosti prenosio usmenim putem) nam savjetuje da se ispita Navamsa podjelna karta jer ona predstavlja plodove/dobitke vezane uz osobnu dharmu. Sedma kuća pokazuje povećanje dharme, dok osma kuća pokazuje nazadovanje u dharmi. Tako brak (sedma kuća) simbolizira povećanje dharme a udovištvo (osma kuća) smanjenje dharme. Kod Hindu vjenčanja, zet se smatra poput Vishnu-a koji dolazi u obitelj da bi povećao obiteljsku Dharmu.Venera (Šukra) vlada sjemenom i pokazuje seksualnost i fizičku ljepotu, dok Mars (Mangal) označava uništenje, odnosno očuvanje sjemena što je dobro za Brahmacharyu (celibat). Parasara i Jaimini uče kako je Rahu (Sjeverni mjesečev čvor) uzrok vjenčanja. Ono što je zanimljivo jest da Rahu predstavlja nagon za opstanak, čiji se negativni efekt može neutralizirati štovanjem Gospoda Šive kao Pasupati (vladar svih životinja uključivši i čovjeka).
 
Iz mnogih natalnih karta može se vidjeti pad dharme, odnosno sklonost osobe prostituciji. Stoga iako osoba može imati dobre aspekte u karti, ukoliko je loša deveta kuća ona će sigurno pasti u dharmi. Dobra karma je samo skladište podsvjesnih dobrih dijela te osobe, nakupina impresija koja nestaje prvim lošijim razdobljem. Ipak, dobra dharma unatoč lošim razdobljima pokazuje osobu koja je razvila svoje psihičke sposobnosti, osobu koja vidi zašto je nužno podržavati dharmu. Dharma je put prema Jastvu, ona nam razotkriva glavnog kreatora žudnje, odnosno otriva sliku ega koji je utvara i nestvarna maska.
 
Današnja percepcija dharme i obitelji obavijena je velom marketinga u kojem ljudi očekuju blagostanje, gdje je brak sinonim za užitak. Iako se naš ego ne obazire na nestvarnost te projekcije on slijepo žudi, Rahu u čovjeku budi strast i tada čovjeka vode nagoni. Iako mračne statistike govore da bez poštovanja obitelji i njezinih osnovnih zakonitosti nemožemo očuvati obitelj, čovjek još uvijek naivno vjeruje da će prevariti dharmu, da ona ne postoji i da će globalizacija sa svojim novim igračkama riješiti problem neometanog uživanja. Ali Narcis se utopio, Edip je oslijepio, globalno zatopljenje okreće svijet naopako, a čovjek još uvijek ne vjeruje da ne postoji zemaljski raj i da je sluga vlastitih nagona.
 
Dharma nije potiskivanje već uvid u našu prirodu, uvid u nestvarnost ega koji nas uvijek tjera da se potvrđujemo i paunovski kitimo kako bi zadovljili njegovu sliku koju nikada nećemo zadovoljiti. Ego je uvijek nezadovoljan i koliko god mu ugađali on uvijek želi više, stoga mnogi ljudi prožive život u njegovoj sjeni. Kao što govore svi sveti spisi tako i jyotish preporučuje da je najbolji lijek za povećanje naše dharme, davanje bez vezivanja za osjećaj da mi dajemo i meditacija. Kao dodatak tome može se preporučiti nošenje dragog kamena, kao i post na dane kojima upravlja vladar devete kuće. Inače, Bhagwan Vishnu prebiva u devetoj kući dharme, te za one koji neznaju svoga vladaoca mogu ojačati devetu kuću meditacijom na mantru «OM NAMO NARAYANAYA» ili «OM TAT SAT».  
 
   
krajolici @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 26, 2008




Kako?
 
ne ubiti sebe a ubiti čekanje
pisati, a da ti vlastite riječi ne postanu giljotina
ljubiti a da ti se voljenje ne vrati kao loše poslan bumerang
ići i kada ti kretanje okreće glavu unatrag
željeti i kada ti želja lovi samu sebe u tebi
vjerovati i kada sve znano u tebi govori da ne vjeruješ
 
kako se osloboditi, a ostati živ u sebi?





Zaborav
 
/ Zaborav ima presudno značenje
za prevladavanje vremena čekanja u crnoj rupi  
koja  uvlačenjem i fokusiranjem lijepih sjećanja
omogućava ostvarenje želja koje su već prije
sretnog ali izgubljenog pika Života
izgubile svaki smisao.
 
Život se ne može ubiti tvojom voljom,
pa se generira iz potisnutih podsvjesnih želja
prije voljnog čulnog samoubojstva.
Stalno razmatranje teorije sanjanja
je samo ostajanje u istom prividnom vremenu.
a smisao slobode nije ostati
u raskoraku između želje i njenog poništenja  
nego se osloboditi vremena
i živjeti ga punim plućima istovremeno. /



Odlazim





Obiserit ću sjećanja na nas
i sakriti ih u najdražim cipelama
u hodniku ispred vrata vremena
i zaboraviti …
dok mi tvoje dolaženje
ne skameni sretni osmjeh
i rasprsne ga u radosnu euforiju.
 
Odlazim u bistra brda
da ne bi usput u gradskoj vrevi
plemenitom patnjom nedostižne čednosti
zavela neku čeznutljivu dušu u prolazu
koja neće moći zaboraviti … 






krajolici @ 01:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008



“Prolaznost dokazuje da svaki postupak,
svako djelo,sreća ili nesreća zapravo ne postoji
ni u kojem trenutku osim u sadašnjem.
Sve ostalo budućnost ili prošlost,
samo je iščekivanje ili umiranje
onoga što će se ili se već dogodilo.”
 


 


Da li sam bila promatrač ili sudionik
tvoje koride pod vrelim suncem Cordobe?
Ugodna mjesečeva mjena jednog toplog ljeta
ili grom koji je spržio na kratko
sva vrata predvorja tvog opreza?
Prijeteća obmana ljepote
nestale sa užurbanosti jeseni
ili nestvarna stvarnost
odigrana u kinu tvojih prizvanih želja.
Bilo bi dovoljno da sam bila 
samo ljetni dažd
koji je pomogao 
ruži se da ponovo zakorjeni
u pustinji tvoga putovanja.
 




Kako sam se uopće našla
na virtualnom putu tebi namjenjenom?
Što sam ti uopće trebala biti :
ljubav izbačena iz raja mjesečevih privida,
sudac laži sebi samom opetovanih
ili krvnik snova koji gube sjaj?
 
Sve sam mogla postati
tebi izgubljenom u ukorjenjenoj stvarnost
između ništa i ničega,
a postala sam ti još jedno ništa
koga se ne želiš
i ne možeš prestati sjećati.
 




U ehu ostavljenom iza
vjetra izgovorenih riječi,
neizgovorenih pogleda
i kiši utopljenih htjenja
ostala su naša nerođena djeca
uronjena u pjesmama prelivenim
gustom crnom čokoladom sa čilijem,
Čudnovata zbirnica stihova
koja je  promašila samo stoljeće, dva,
da bi je netko uopće čitajući razumio.




 
Pjesme od kojih se smije, plače,
uzdiše, zaljubljuje, moli, mrzi i oprašta.
Riječi koje su okovale ledene sante
isklesane u delikatne forme
koje se nitko ne usudi dotaknuti
ili ih ignoriraju kao fantazam.
 
Sad si tu …  ponovo Ti.
Tko si Ti, sada?
Pitam se i ne usudim predmjevati odgovore.
Samo čekam …
Kad ti pogledam oči i čujem glas ...
znat ću ….
da možda uopće ne bi trebala
nikad više zaviriti 
u taj poharini
krajolik sjećanja ….
ili ….. možda ipak ... 
nada umire zadnja?
 



“ Kao šaptač iza zavjesa od sjete,
nijem usred prekinutog čina
u vremenu dugog rata između dvije tuge,
na praznu binu šapućem:
“Ako vrijeme postoji, kada je počelo?
Kada će završiti?
Što je bilo prije i što će biti poslije?”
...a tišina mi uzvraća jekom ….”
krajolici @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008




Jedino što ostaje u sve praznijem  hodniku sjećanja
su mirne oči prihvaćanja zarobljene u okviru lica bez 
izraza,
samo prazni pogled usmjeren u sve i ništa 
istovremeno
 
Nekad sam se osjećala zarobljeno, onemogućeno,
kao da mi je netko u tom trenu ukrao sve motive 
za život,
i sakrio sve želje za umiranjem.
Sada samo pričekam da prođe i bivam  prisutna 
u točki gledanja, zvanoj Ništa.
 
Samo zatečena uvidom raspleta, bez plusa i minusa
mirnim korakom ušetam u još jedan karmički čvor,
gotovo mehanički savijajući koljena, kao nedovršeni 
android,
koji je zabavljen samousavršavanjem 
programa
za prihvaćanjem nove situacije,
jer konačno ima sve potrebne parametre.
 



Prije toga je uvijek  žestoki alarm,
pregorijevaju  logički sklopovi od otpora,
nepripremljeni za rad sa novim podacima.
Onda se pokrene program za hitne potrebe,
zvan Preživljavanje u novim uvjetima,
koji svodi reakcije na nove inpute na osnovne,
ugodno, neugodno, prijeteće, bitno ili 
nebitno osobno,
bitno ili nebitno za slaganje okoliša.
Bez zaključivanja, molim! Samo pamti!
 




Ti nisi ti, samo se igraš u ovoj predstavi 
koja izgleda :
zabavno, potencijalno, izazovno, 
opasno ili već nešto….
Samo gledaj i pamti, ne sudjeluješ još …. 
Ne znaš ….
 
I kad čvor postane jasan, izazov lociran ….
boje auričnih polja inverzne ….
Stani ….
Gledaj ….
Osjećaj ….
Pamti ….
To su jedina  uputstva i upozorenja
koja možeš dobiti za prolaz kroz novi 
ciklus
u kome više ne možeš odlučiti : 
hoću ili neću biti tu,
samo možeš pitati : 
kako mogu proći kroz to
sa što više 
mira, ljubavi i čistoće.
 
I svi izbori ostanu iza
u magli prepoznavanja matrice privlačenja,
a taj tren suočenja iskoči 
kao uvijek novo šokantno iskustvo 
umiranja u horizontali i rađanja u vertikali.
Izdahni Zemlju, udahni Nebo - Živi
pa obrnuto : 
izdahni Nebo u Zemlju koju rađaš – Svjesno sanjaj  
Ljepote karma yoge.  


 
krajolici @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 19, 2008



Putuje li uopće titraj do tebe
ili  uvijek pogađam tren tvog prisustva
kad pomislim da upliću se niti misli
u neizgovorene rečenice pažnje?
 
Pokreće li moje htijenje tvoje dolaženje
ili tvoje pripadanje oslobađa moje želje
iz stroge tamnice ispravnosti i preispitivanja?



 

Gdje propada bolnost nedostajanja?
U tren kad te misao ne dotiče
ili u nedoumicu između živog htijenja za naše Sada
i traženja mogućnosti za cjelovitije susretanje,
koje neće ničiji pogled svrnuti u odaje intime?
 




Na crti ranjivosti vise rečenice sa prizvukom straha
da  se ne mogu oduprijeti Tvojoj želji
i moje Ne se uvijek može pretvoriti u tvoje Da.
Koliko moram vjerovati sebi, da bi povjerovala tebi,
i tu crtu pretvorim u uzbudljivu postelju strasti
i mudru odaju podnošljivog čekanja na stapanje?

 




Riskiramo li previše ako sve žetone samodovoljnosti
stavljamo na 1 crveno svemirskog ruleta
na kome se kockamo samo nas dvoje,
svatko sa svojom slabosti duše?
krajolici @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 17, 2008
II. 
Nadosobno :




 
Razbludnost tijela nije sloboda, ona je samo prenadraženi 
um
koji se oglušuje o fine poruke čula. Samo je tlačenje 
vlastitog mesa
željama nerazvijenog i nesigurnog ega koji 
je kao Atila Hunski
zaposjeo čeone moždane centre.
Sloboda se došulja kao lopov u oslobođena astralna čula
i preplaši um raskošnim doživljajem sebe same. Preplaši 
ga
finoćom i snagom emotivnih titraja koji postaju fizički 
i
energetski doživljaj koji je veći od mogućnosti praćenja 
i
imenovanja uma i ne može klasificirati pomoću bilo koje 
primitivne
i znanstvene teorije o čovjeku, nego samo u 
kategorijama tzv.
svete seksualnosti i duhovnosti. Ako se 
pokušaju tako osvještena
čula tumačiti bilo kojim oblikom 
sebičnog, romantičnog ili
uskogrudnog imenovanja dovode 
do dugoročnih emotivnih,
energetskih zabluda, koje vode 
u kojekakve oblike zasijavanja
novih karmičkih vezanja.
 
 III. 
Osobno :
 



Tri čežnje
 
Ne volim baš ljubavnu poeziju i prozu, ljubavne filmove 
i ljubavne
izjave, i sve što tim imenom zovu.
 
Sex
 Ubija me banalnost zanesenosti isprovocirana kemijom 
( hormonima),
naglo lažno prekinute usamljenosti izazvane
hitnim alarmom dvije
tjelesne higijenske fizičke potrebe. 
Zavijanje na mjesečini pa možda
se netko odazove, 
jednako tako gladan u umišljaju dubokog
prepoznavanja 
srodne duše. A nije srodno ni tijelo, jer ga obezglavljeni 
instinkt ne vidi, osim parcijalno potrebnog djela, za 
zadovoljenjem
osnovne ljudske potrebe - oslobađanja 
napetosti.
 
Emocije
Ne volim baš ni one koji sviraju pod ili sjede na prozoru 
pletući
paukovu mrežu ljubavne poezije, u nemogućnosti 
druge
konzumacije, jer su zbog krivih odabira, 
deformacije tijela,
kompleksa i sigurnosti, opčinjeni 
svijetom iluzije čiste duše.
Sanjajući fizičku ljubav i 
potiskujući strahove i pohotu, glasno
izgovaraju riječi 
nježnosti vampirski isisavajući tuđu emotivnu 
pažnju 
jer je to jedino što mogu po svojoj umišljenoj 
ćudorednosti konzumirati.
 
Prijateljstvo
Ne volim baš ni one pametne koji se svemu rugaju i iznad 
su svih
tih banalnih ljudskih potreba za fizičkim i 
emotivnim zbližavanjem, "
znajući" kako bi to trebalo biti u 
idealnom obliku, ali eto takvog
partnera ne mogu naći...
a sami se nikad nisu potrudili biti cjeloviti
u živom titraju 
svog teorijskog koncepta.
 
 
Sve su to lisice koje na grožđe koje ne mogu dosegnuti, 
pomireno
odgovaraju "kiselo je" i utješene odlaze dalje u 
svoje male
parcijalne svjetove.
 
Sve troje
Al' volim one koji širom otvorenih očiju vide svoje tri 
čežnje, 
znaju ih poslati u svijet, primiti poruku zova 
natrag i odlučiti
što s tim zovom pri punoj dnevnoj 
svjetlosti. Ali malo ih je.

Lijepo su mi govorili kad sam bila mlada i zanesena 
da je na
vrhu piramide dobar pogled u dolinu, ali 
nije baš
živahan
društveni život. Kad sam to shvatila, 
više se nisam htjela
ni mogla vratiti natrag, netko je 
odnio ljestve.

 
krajolici @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008




Misao o istočnom grijehu je samo kolajna 
moralne ispravnosti
i zatvorski čuvara uvida 
i promjena, koje vođenje ljubavi izaziva.
Svijest o činu i činjenju je jedino mjerilo 
istinitosti i davanja.
 
Ne uskraćuju se  "ispravni i pravovjerni " dodirima 
zbog istine i snage duha
koji se izdiže iznad mijena tijela, 
već da ne izgube kontrolu
nad putem kojim hode. 
Moglo bi postati previše dopadljivo
i očaravajuće, 
a onda suverenost lažnih moralista  
više ne bi
bila tako sveta.
 
Nije grijeh u dodirima već u glavi koja vodi 
te ruke u dodiru,
u svijesti koja skriva pohotu 
i požudu od sebe same
i naziva ih ljubavlju i vječnosti. 
 
U odajama prividne moralnosti stanuju 
bjesomučne želje
koje nikad neće proklijati 
od straha ili sebičnosti.
Isplivat će kao 
nemušti derivati ispraznog spajanja tijela,
koji stvarno jesu istočni grijeh.
 
Stvoriti novi život u koitusu suhom i neprisutnom, 
prizvati  
novo biće u sivilo isprazne ispravnosti 
u kojoj Bog ne stanuje
je grijeh veće od svih. 
 
Moralisti se ljube zatvoreni u odajama 
noći iza devet
zidova i vrata, 
ne da se sakriju od svijeta već  od sebe samih.
 
Ljubavnici se ljube bilo kada i bilo gdje, 
bez stida i licemjerja,
ničim sputani 
do slabosti ili snagom svoje ljubavi i intime.
 
 
 
krajolici @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008


Ovo je kip sa jedne izložbe postavljene u staroj džamiji 
u Zagrebu. Iako je kip može se promatrati i kao portret. 
Meni osobno su vrlo zanimljivi portreti u ogledalu.
izvor :  lensflare.blog.hr/2007/ 08/1623129965/portret.html




Tvoj sretni pogled trajao je tek tren,
dan i noć jednog slučajnog zaigranog poznanstva.
Tvoja kratko hrabro kretanje bila je samo krik
u toploj vodi susretanja sa sličnim kapima,
tek kratki tren nade da ima drugačije i bolje.
 
Izašao je demon, čuvar vrata tvog osobnog pakla
i pokucao na prozor prvog sretnog osmjeha,
zaledio se u viziju mijena koje je započeo,
duša je film počela vraćati unazad …
stare patnje bar su znane i zaliječene …
Nemoj molim te sad stati …..
 

350


Tomislav Turkalj: Drawing / Crtež, oil on sheet of paper, 90x43 cm, 2005


Učini sebe nebeskim čuvarom
svoje duše, krhke i delikatne,
koja još uvijek može poletjeti.
Ne dozvoli sumnji da pohara odaje
tvog tek rođenog povjerenja u Život.
 



A sjemenu potisnute želje dozvoli da proklija
u žilavi bršljana, koji niče prema nebu  
kroz raspletene krošnje džinovskog drveća Vjere.   
u gluhim neispunjenim tokovima vremena.
krajolici @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008

Intimno i osobno




Spajanje
 
Razapeta nad provalijom
koja razdvaja moje i tvoje htjenje,
privlačim gromove provodeći ih kroz sebe,
da bi napravila most.
 
Dok gusta kiša ispire vrele dodire,
 u procjepu između vode i vatre,
podrhtava put i stvara dugu nebu.
 

samo intimno




Apstraktna matematika vođenja ljubavi


Kad neizdrživa plodna tišina
pokrene riječi,
pogled postaje glasni mač
smisla izgovorenog zvuka.
 
Šutnja u vlastitoj abdikaciji
postaje podli osvajač pažnje.
 
Izliju se misli iz preduge šutnje,
pobjegnu zatvorenici
iz tamnice autocenzure.
 
U dinamičnim tokovima
koje pažnja ne prati nego živi,
korak utone u meku mahovinu
za nerealna buduća sjećanja,
 
Sapeta priželjkivanja
u paučinu nastojanja
izrastaju u kretanje
koje će tek sutra obasjati
obećanjima.
 
U kugli spoznaje
snovi se sudaraju sa javom
u uzajamnoj nepobjedivosti
titrajući od kalote do središta
nikad se ne dodirujući.
 
Tijela nošena govorom
astralnih čula, mentalnih htijenja
izgubljena u živoj spojenosti
budno i bistro idu
prema smrti vlastite iluzije imanja.


 

Ovaj komentar sam morala dodati u post, jer to zaslužuje 
svojom opsežnošću, bistrinom tumačenja i poimanja 
napisanog u postu i naravno svojim osobnim poimanjem 
pročitanog
i vlastitom interpretacijom :
 
Riding
 
" Zmija je naprosto efikasna. Glava i rep. Ugriz, i točka. 
Grom se ispraznio. Dva bića su se privukla nečim što nije 
u 1-1 relaciji sa 'sviđa mi se'. Ili 'ne sviđa mi se'. 
Jer kronični i akutni ukusi su kondenzat svakojakog, 
uglavnom cenzuriranog, unutrašnjeg sadržaja.
Ali grom bira po naboju, a ne po ukusu. Samo tko ga 
zna privući? Tko zna cijeniti kad ga netko privuče? 
Tko zna što bi s tim poslije?
 
Jer poslije dolazi ispiranje vodom koja prolazi kroz sve 
što jesmo i otiče, osim ako je pokušamo zadržati u truloj 
lokvici. Inače, to "poslije" se počinje događati vrlo brzo. 
Ako se radi o seksu, onda već za vrijeme odnosa počnu 
nicati mesožderke zablude. U tišini se sve bolje čuje, 
a sjene zastrašenih želja se vide i kad se tijela slobodno 
kreću. Obećanja, koncepti, prikrivanja, zloupotrebe snage, 
euforija i depresija - danak spajanja tijela u kojemu 
ponesenost nije popraćena budnošću.
Trenutak zapisan u vremenu
 
A što je to budnost? Zaboravite blesava tumačenja 
budističkih mudrosti. Budnost je naprosto aktivna volja 
za uživanjem S NEKIM. Ono što grom voli jer u hodu 
omogućava otvaranje i iskreno pitanje: Što želim? 
U čemu uživam? Što želiš? U Čemu uživaš? 
A ta budnost i otvaranje su upravo ono bez čega 
se često ljudi ševe. :-D
I eto nas na početku..."

Hvala ti Riding.



Ilustracija sa bloga koji zaslužuje pažnju :
mindpositive.bloger.hr/ default.aspx?tag=energ...



Budući da ovaj post nevjerovatno žilavo odupire dovršavanju:
Još jedan komentar :

 maharaja

"A ova dugina spirala na slici je tijek energije stvaranja na plaštu torusa, a autor te priče je Stan Tennen, ako te zanima pogledaj stranicu www.meru.org za više detalja."
krajolici @ 10:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008






Ljudi gluhi i slijepi hodaju zemljom 
uronjeni u more sporih misli 
izraslih iz instinkta duše 
i podlo složenih obrazaca podsvijesti. 
Misle da misle razumno i svjesno, 
čini im se da osjećaju to što time zovu,
i odlučuju na osnovu dva privida 
o onom što ne doživljavaju.

Tišina se ne čuje između riječi,
ne prepoznaje se otkucaj bila srca iz koga su izašle,
ne osjeti se titraj duše koja ih je izgovorila.
Kroz buku misli koje se gužvaju u glavi 
tijelo se osvećuje
adrenalinskim udarom 
oslobođenim iz krivih pobuda
stvarajući dodatni  šum zablude u glavi.
Vanjska buka je samo paravan života, 
umirena isključivanjem slušnog aparata.
a čitati sa usana i iz očiju su odavno zaboravili.
Tko su ti ljudi okolo 
koji hodaju po ulici ne gledajući oko sebe
razgovarajući mobitelom sa nekim dalekim 
neprisutni tu i ondje?





Vrisnimo svi koji ne spavamo hodajući,

probudimo ih, bar na čas!
Jer naše slatke uspavanke o svijesti i ljepoti
ne mogu trgnuti iz sna to zaspalo more duša.
  

krajolici @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 4, 2008





Znaš li po čijim tragovima hodaš tragajući za istinom?
Mislima punim uspomena se potajno podmićuješ ne bi li
putovanje prema samodostatnosti i slobodu bilo lakše.
Kule logike se urušavaju u tvojoj glavi,
plavi vilenjaci odlaze iz mrtvih slika uspomena,
a cilj tvog putovanja je sve dalji i dalji.
Nisu ti nikad rekli da se do samodostatnosti i slobode
ne putuje miljama iza sedam mora i sedam gora,
nego se samo stane u tu rijeku koja teče prema gore
usprkos svih prirodnih zakona zemlje i duše
i samo plivaš protiv struje usprkos svih slabosti tijela,
privida i zavaravanja vlastitih emocija i slabe vjere srca.
I nisi ništa bolji ni gori od drugih, ne umišljaj si 
plemenitost ni grijeh,
Sunce i Mjesec bi imali isti hod 
po nebu i da ti nisi tu takav,
ali ipak bi Svemir bio malo 
drugačiji da ti nisi krenuo na Put.
Možeš li putovati između radosne odgovornosti za Život 
bez nagrade
i potpune nevažnosti vlastitog postojanja bez 
bijesa i tuge?
Kad se usudiš dotaknuti raširenim rukama te 
nespojive paradokse
tada će srce otvoriti ustavu u sebi i 
pustiti rijeku prema gore.
Konačno ćeš početi nositi 
svjesno svoj Križ Života. 

krajolici @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 2, 2008





Lutajući pustinjom svog uma
ponekad šiljkom misli takneš moj Put,
u virtualnoj prašini ostavljene
otiske misli i razgovora .
Posipaš sitni pijesak po svojim haljinama,
kao zadnje sklonište čak i od virtualnih pogleda.
Mutiš mi jezera ponekad, u opuštenom grču
poluizgovorenim očajničkim obećanjima.  
 
Pretražuješ smisao nabacanih rečenica
pokušavajući prepoznati osobnost
u praznini između riječi.
Tražiš me u tragovima
prepoznatljive i očekivane
već otkrivene zajedničke prošlosti,
koja već dugo nema ništa s nama.
 
Zašto se uskraćuješ u spoznaji?
Oni su samo naslućivanje mog postojanja,
kratki bljesak upućen strancima
u trenutcima pražnjenja punoće govora,
donesenog kao prikriveni vihor
u buku virtualne tišine,  
 
Nije istina o meni izgubljena igračka
koja iščekuje da je pronađe
u mističnu samoću ogrnut razigrani dječak.
Nije ni cilj, a ni slučajni nalaz
ni moje, a kamoli tvoje potrage.
 
Kako bi je onda Ti mogao pronaći
kada su Svjetovi tvojih čudesnih kreacija
brižno sakrili čak i tvoje tragove od tebe?
 
Ti i ja ? Možda se susretnemo na trenutak
na maglovitom raskrižju, na rubu prepoznavanja,
pa utonemo u zgranutost iznenadnog susreta,
bez velova iluzija s previše iskrenih pogleda,
premalo nevjerice u «zauvjek» utkane,
da bi se potrudili da to postane moguće.


krajolici @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008


Uvijek me izazoveš da definiram stvari. Kao odgovor na
ovo : „Shvatio sam da je suprotno od ljubavi
ravnodušnost, a ne mržnja i da je jedina prava suprotnost
fantazije bol. „ mogu ti samo reći :  




 
Zatekla me na čas tako jasno izrečena rečenica,
zazvučala je kao vječno istinita depresivna stvarnost
čovjeka.
 
Ali ………..
Tvoja istina je gola stvarnost kad plivaš u vodi i tek su
ti oči iznad, a naučio si se roniti i dugo zadržavati dah,
ali čovjek nije riba, i ima još elemenata prirode u kojima
može živjeti. Sloboda je izvan vode, koja postaje radost
života kad iz nje možeš slobodno isplivati, izaći, izletjeti.
Inače, postaje loš gospodar koji poništava upravo onaj dar
koji bi trebao dati : radost, sreću, zadovoljstvo i 
ispunjenje
zadovoljenja, i pretvara ga u dugu patnju 
zadržavanja
ekstremno ugodnih stanja emocija dok oni ne 
postanu svoja
suprotnost: bol i zatvor. Uči te zar ne vidiš 
da sve teče i
mijenja se,kako ne vidiš taj očiti nauk, 
čovjeku
najugodnijeg elementa bivanja? Svaki put kad 
pokušaš
zgrabiti vodu u šake ili plutati po površini potonut 
ćeš ili
će isteći. Ona jednostavno ne pripada u našu 
imovinu, ali
prokleto dobro pamti naše frustracije i grčeve 
i muti se,muči
nas svojom nečistoćom, laže nas i vara, 
iskrivljuje nam
percepciju, zavodi u pasivnost sebičnost i 
lijenost,
i taman kad nam se učini da imamo škrge za
beskonačno ronjenje, shvatimo da smo već odavno
mrtvi emotivni leš na dnu prljave gradske rijeke
pored sveg gradskog otpada i pokojeg sličnog
ljudskog leša.
 
Može i drugačije ….



Ravnodušnost samo umrtvljuje dio puta spuštanja titraja
ljubavi i ne dozvoljava mu da se osjeti dovoljno nisko u
fizičkom i emotivnom tijelu da bi mu priznali postojanje.
Fantazija jednako dobro uspavljuje astralno tijelo kao i
bilo koji anestetik fizičko tijelo, da ih jedino bol duševna i
fizička može probuditi i oprisutiti u Sada.
Baza su svih oblika mazohizama, a pogotovu onih koji su
skloni ozbiljnom povređivanju bilo emotivnom, bilo fizičkom,
činili to ljudi svjesno ( što je nemoguće, mogu samo
psihički  kontrolirano osloboditi pritisak koji se jedino tako
može otpustiti – ali su bar socijalno funkcionalni i ne treba
im liječnička pomoć ), polusvjesno ( dakle ne mogu
kontrolirati uvijek vrijeme pucanja psihičke kontrole, pa
im je potrebna bar ambulantna pomoć ili psihofarmaci ) i
nesvjesno ( stvarno imaju dijagnozu i potrebna im je
ozbiljna liječnička pomoć). 



 
Orgonski akumulator


Nema u bolu ništa romantično i lijepo, osim oslobođenja
od grča koji se drugačije ne može osloboditi. Neptun ne
boli mistike, ali jako i prestrašno boli nesretno zaljubljene
( ne žele prihvatiti ni priznati da ne mogu i fizički
konzumirati svoju ljubavnost u svojoj fizičkoj stvarnosti ),
sebične i lijene koji ne znaju osloboditi svoju kreativnost
osim sredstvima za proširenje svijesti ( opijati ), a titraj
ljubavi postoji na Zemlji koliko got ga mi ignorirali ili htjeli
konzumirati na krivi način. Pa tko ga ne zna, ne umije ili 
neće
oprisutiti čistog pati, ako nije sklon biti prisutan u 
njegovoj
cjelovitoj i bistroj vibraciji.
 



Wilhelm Reich
krajolici @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare