Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - studeni 2010
ponedjeljak, studeni 22, 2010

Znam da je u krivo vrijeme, ali možda bi se trebalo bar jednom žrtvovtati i potrošiti vrijeme na ove dokumentarce

Tvorci promjene: Ekonomija okusa

ARCHITECTS OF CHANGE
10:10

Ponedjeljak, 22. Studeni 2010

Redatelj: Sylvain Braun

Epizoda: 5
Godine 2050. oko 80 posto svjetskog stanovništva živjet će u gradovima ili oko njih. Što će se dogoditi sa selom? Hoće li ga monopolizirati veliki poljoprivredni konglomerati? Već trpimo štete zbog pregnojene zemlje, zatrovanih podzemnih voda i onečišćenih rijeka te se počinjemo pitati je li standardizirana hrana u supermarketima diljem svijeta doista toliko jeftinija i zdravija od tradicionalnih proizvoda? Tri tvorca promjene dokazuju da postoje iznenađujuće jednostavna rješenja tih problema.
Philippe Renard belgijski je kuhar koji voli dobru hranu spravljenu od dobrih proizvoda. S uspjehom je temeljito promijenio prehranu u kantinama bez povećanja troškova te nastoji reklamirati tradicionalnu hranu jednako koliko globalni igrači reklamiraju svoju industrijsku robu.
Jean Guy Henckel iz Francuske ponovno je uveo male obradive parcele u gradove i predgrađa. Stotinjak takvih pothvata već funkcionira, proizvodeći biološke proizvode, osiguravajući radna mjesta i nudeći potrošačima vrijednu hranu.
Dagmara Bienkowska oživljava ruralno područje u Poljskoj nagovarajući ratare da istupe na lokalna tržišta. Počela je od kuharice... 

krajolici @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 15, 2010
 



 

Kad završim priču o tom filmu, dodat  ću je u post, a do tada vi romantične duše mlade  tijelom u 80-im, pronađite ga i pogledajte ponovo, kakvo krasno prisjećanje na neka druga vremena. A dok ne nađete film: 

 .http://www.youtube.com/watch?v=WHu-MByifjM

http://www.youtube.com/watch?v=hmf74061Xz4&NR=1

krajolici @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 2, 2010
 

 

Ponekad se pojavi zaboravljeni lik

iza posivjele drvene maske

ostavljen u bespućima nepomirenih očekivanja

samo izmišljenih ljudski ideal.

 

Tužne, rezignirane oči se probude

vrebaju u poznatom istrošenom pogledu

oko dubokih bora na čela

i traže bar tren zadovoljštine.

 

A prazan je uzavreli prostor ljudi,

kao da gleda kroz sve i već zna,

predobro pozna sve izgovorene riječi

zakotrljane niz padinu nesvjesne ispraznosti.

 

Ostaje uvijek sa s krive strane maske,

bodući  oštrim iglama u vrelo grlo,

koje proždire sebe samo

u neizgovorenom kriku potrebe, bunta i istine …..

 

Bol ne-postignuća se iscrtana  

po blijedim bojama mrtve freske lica

oriše iznutra još jedan duboki trag

prolaznosti uzaludno provedenog vremena.

 

Zgrčeni mišići ošita zategnuti u još jedan krivi stav

u zadnjem zakutku skladišta pamćenja stanica

pospremaju još jedno tiho, nikad izrečeno

neostvareno očekivanje, zvano neimenovano razočaranje.

 

Luzer i isposnik, nikad zadovoljan i zadovoljen,

gurnut u duboke tamnice podsvijesti,

da ne kvari zabavu svim ostalima,

manje zahtjevnim sretnicima moje lude kuće.

 

Samo se bešumno povuče u svoju tamnicu,

jednako naglo kao što je i došao,

zaboravljen od Njegovog Veličanstva Ega

i naprednog Mislioca u prednjem režnju mozga.

 

Samo još moje lude i zabavljači

u rijetkim pokušajima za cjelovitom zabavom

prizovu sjećanja na utamničenog istraživača

da bi kroz gorke skrivene šale, rekle istinu.

I nitko se na njih ne obazire, 

slijedeći putanju zvuka bogohulne molitve

svakodnevnom materijalnom bogu.

 

No u dubokom mraku i zaboravu,

osamljeni čovjek prkosnog osmjeha

zbog gorke pobjede nad ispraznosti prolaznih igra,

ostaje zauvijek u vječnoj molitvi

za nedozrelu, sretnu i zaigranu djecu,

koja njegov tužni pogled izbjegavaju...

 




krajolici @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare