Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - prosinac 2008
utorak, prosinac 30, 2008


Sve sam zaboravila da bi te srela.
Ne znam ni jednu vještinu zavođenja
učene vjekovima prije.
 
Ti si novi bijeli list svijeta
neponovljiv i jedinstven,
vrijedan prvog začuđenog pogleda djeteta
nakon prvog plača.
 
Ti si prva put taknuta
jagodicama vještim nježnošću
žednima hladnog izvora davanja.
 
Ti si prvo oko ljubavi
nakon tisuće drugačijih
koje mogu vidjeti u punoći davanja i primanja.
 
Sve ću zaboraviti sa tvojim prolaskom
da bi mogli oboje
cjeloviti opet voljeti.






Posvećeno Knjazu Dukljanskom, nepresušnom izvoru pjesničke insiracije i discipline.


krajolici @ 01:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008







Pravim li se da živim svoju slobodu davanja,
da neću zatitrati tugu kad na izlaznim vratima  
poljubim zadnji put muškarca,
koji je prošao kroz njih kao dječak
i da mi neće nedostajati buđenja sa tobom.
 
Drago i radosno je  jutro započeto
pogledom u tvoje sretno usnulo lice,
sa milion boja i zvukova iza očiju.
 Malo sam samo iznenađena čuđenjem
u tvojim spokojnim plavim očima.
Stojim zatečena tvojim mirnim uranjanjem
bez želje i trzaja u ocean tebi nepoznat?
 
Čini li mi se da tvoja mlada duša
može popiti sve vode svemira
i da samo mirno trepne
zbunjena mirnom zasićenosti
do nepomičnosti?
 
Nije li potreba biti sa tobom
tek tren moje slabosti Žene,
ili se ti prebrzo budiš u svjetovima
za koje se samo činilo da ti ne pripadaju?
 
Osluškivala sam te jučer u dolasku,
u tvoj pogledu stao je čitav svemir.
Želim nestati ljubeći se  s tobom.
dodirivati nepoznati svemir kroz tvoju put  
i čuti tvoj rasprskavajući smijeh u oslobađanju.

Volim  li te malo previše  da te počinjem trebati?
Iznenađena sam sobom i onim što ponekad postajem
bivajući ti preblizu za lako odlaženje. 





krajolici @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, prosinac 26, 2008



Da vam molitve nauče razlikovati sadržaj od forme


Da vam molitve nauče razlikovati sadržaj od forme ....




I da u sebi nosite obilje koje je u vječnom davanju ....



krajolici @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 19, 2008





Učini ti se ponekad da si „bolji“ od sebe samog,
i izgubiš dane i sate hodajući u tijesnim cipelama
neutralnih boja i polusvjesnih očekivanja od sebe.
Izbjegavaš pogledati na pravu stranu ulice po kojoj hodaš,
zaposleno tražeće usputne igračke po starim izlozima.
I vrištiš u sebi, a ne čuješ se. 
Samo se zgranuto
pitaš :
“ Otkud svi ti ljudi okolo,
kojima ne pripadam?“
 



„Nisam rješenje tvojih problema …“
šapće glas iza zastora skrivenog smisla,
„ samo sam ono što ti stvarno možeš i hoćeš biti …
ti nemaš problema, samo ti oblaci zabluda
djelomično skrivaju tebe: stvarnog i živog.“

krajolici @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008






Ne otimam se namjerno
samo sam zatečena trenom
u kome nema vremena za odabir.
 
Neodoljivost,  neprikladna trenu
ističe mi iz lijeve pretklijetke,
brzinom svjetlosti se širi i šumi u krvi.
 



Bez mogućnosti odluke se predajem toku
koji ponire svaki put sve dublje
u tamno, umu nespoznatljivo podmorje.

Vrisak opreznog suzdržavanja se budi,
ali snaga uvira u bludnu maglu zadovoljstva
je moćnija i jača od svakog zaustavljanja.


 


Gmiže podmuklo hladna vatra ispod kože,
nezaustavljivo budi korijen želje
ubijajući misao koja se koleba, usput.
 
A kad stane kretanje u zadnjem piku
 i uruši se u gusti omamljujući san zaborava tijela
zaledit će svaki pokret u tišinu.





krajolici @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 12, 2008





zamirisala je tvoja put
u struji hladnog vjetra
kroz krošnje breza
 
dah ti je puteno putovao
sa ledenom zvukom bure
u mirisu kože na jagodicama
 
živo sjećanje dodira usana
ostalo je na vratu nagnutom
nad ugodnim umnim oduševljenjem
 
učim sebe samu, ponovo
sama sa sobom, a tobom promijenjena
za novo sretanje





 
u očekivanju novog vremena
stvaram se nova i drugačija
za novog i drugačijeg tebe

krajolici @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008





Spuštala se noć u kojoj sam grlila
sjenu što se privija i izmiče pod rukama.
Ne ostavljajući dojam oporog oštrog traga
zakotrljanog kamenja želje pod dlanovima
činila se okrutno kraćom od svih zapamćenih noći.
 
Dok sam budno u njemu tražila otpor
koji će me zaskočiti u rastvaranju
i vratiti mi davanje kao udar pesti po trbuhu,
on se predavao i uzimao tekući kroz svaku promjenu.
 
Meko  se kretao iz polusvjetla
u tami što prenosi samo titraje
gdje nije moguće narušiti
mir prizora vrištećim neskladom.
 
Brzim skokom iz nježnosti u htijenje
strast mu se rađala iz ambisa utrnulog sivila
gdje se stvaraju i umiru vjetrovi,
spavaju, žare i pepele krjesovi.  
  
Zagledana u nevideće i svevideće  zjenice
htjela sam osjetiti titraj kojem pripadam
ali moje htijenje je samo prolazilo
kroz plavo more šarenica, ništa ne taknuvši.
 
Zatvorila sam oči namjerno, da osjetim nemir
koji se rastvarao bez nagovaranja
u lakom i jasnom prožimanju,
ostavljajući uzdah između prstiju i usana.
 
Slušala sam njegovo disanje
koje je postajalo jeka zadovoljstva.
Toplina njegovog izduženog oblika
pretvarala se u dinamično kretanje
nepoznato bilo kom namjernom pokretu.
 
Postalo mi je jasno da se gnijezdi
u njegov san miris koji će ga rastužiti
kada nas više ne bude takvih kakvi smo sada
a njegova čednost traženja
još nije prihvatila odricanje.
 
Ostat ćemo sjena što nastanjuje njegov radosni grad,
u kojem se smijemo ispod tople kiše,
zaglavljeni u ćudorednoj razbuđenoj putenosti 
neočekivano ispunjenih maštanja,
u nečednom iščekivanju našeg ponovnog susreta.
 
Osjećam da drhti, da ovisi o mojoj volji,
osluškuje trzaj koji će prekinuti čekanje i osluškivanje,
dozvoliti moćnoj struji koja zateže tijela  
da poništi želju za stapanjem samu u sebe
i zaustavi sve u sekundi,
silinom nestajanja sjećanja u nepovratni zaborav ...



 
krajolici @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 7, 2008





Staklasti pogled u ništa
skriven olovnim trepavicama
zaboden prema unutra, u dušu.
 
Pustinjski miris pijeska u zraku
priziva memlu u maglovito jutro
i razbacane nemirne misli iza čela.
 
U nevoljnom kretanja prema ambisu,
nemoćnim rukama nijemo otresam prašinu
sentimentalnih misli o čudu iskupljenja
budeći se nesretna umjesto mrtva.
 
Svijet koji vidim i rađam plitko diše.
Nadmena usamljenost mi skriva neispunjene snove
i žilavu želju za lovom na nemoguće postignuće.
Tuga …. neprihvaćanja … lažni ideali …
 


krajolici @ 09:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 4, 2008




Skrivena ljepota tajne ljubavi je
u tome što je zemaljska tajna
ostavlja u njenoj najljepšoj nutrini
i gotovo je približava suštini voljenja,
oslobađajući je svih banalnosti zemaljskih očekivanja.

 



Opčinjavajući dušu svojom nesebičnosti,
potiskuje grijehe sebičnosti
u duboko nepoimanje postojanja svijeta oko nje,
i time rasplamsava vatru
pod plavom vodom predanja i samozaborava.




 
Kako je lako ostati kad si toliko unutra
da više ne vidiš ništa izvan
tog skrivenog čarobnog svijeta,
a plima ga potapa
svojim neumoljivim približavanjem?
 




Kako je teško otići kad si zaboravila
sve prije njega i njegovo oko ti je
jedina kolijevka i ogledalo?
Želim ti puno srca i dušu
koja se može hraniti lijepim spomenima
dovoljno dugo dok bol rastanka bude podnošljiva.

krajolici @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 0