Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - travanj 2010
srijeda, travanj 28, 2010





Ne ostavljaj mi samo tišinu
 
 
Ne ostavljaj mi samo tišinu pred rješenje zagonetke koju samo tvoja duša pozna. Pročitat ću u toj tišini tisuće nepotrebnih značenja koje si htio sakriti od mene i od sebe nadajući se da će ostati samo savršeni trenutak vječnosti u sada sjećanja.
Tražeći ono što želim naći, pronaći ću usput sve ono što u buci riječi nikad nisam htjela vidjeti, a tako je očito zvonilo na uzbunu i nagovještaj ove tišine. Tišina u nasilnom času dokinutog kretanja je preglasno zvono panike od smrti i završetka, da je ni najglasnija glazba ne umije prekriti. Ona zvoni svojom nijemošću
Ispod svih zvukova i dodira.
 
Ne ostavljaj mi tišinu iza varljivih trosmislenih obećanja, jer će u njima moje sumnje naći sve ona obećanja koji si nikad nisi ispunio. Prepoznat ću iza riječi sve tvoje kukavičluke i strahove, svaki grč koji ni sebi nisi izgovorio. Nisi mi ostavio samo moju tišinu, već i svoju tišinu s kojom nikad nisi bio, a te dvije tišine razgovaraju iskreno i bez cenzure naših nadanja i očekivanja.
 
Nisam dobra sa tuđim tišinama… Svoje tišine poznam, znam im unutarnje ritmove i smisao, one se ne bore sa onim izvana, samo ostaju u plodnom zrenju. A tvoje nedovršene tišine remete me nepoznatim ritmovima, samo tebi poznatim nedovršenim stanjima. I oslobodi se ludi konjanik na podivljalom konju usred mirne stepe i učini buku nepodnošljivom.
 
Ne batrgaj se kao okrenuti balegar između dvije želje, oni tada ne donose sreću, već samo zaustavljaju protok vremena između dva kretanja, ne b li obadvije želje ostale ostvarive. I nastave se tući te dvije želje u tvojoj glavi u privremenim pobjedama jedne nad drugom, ne događajući se i ne živeći, a ni ti ne živiš sa njima. Uzdahni i izdahni na jedan od milijun različitih načina, primijetit ću im razliku! Znat ću što hoće reći tvoja nutrina i naći ću način da se nosim sa tom istinom trenutka.
 
Htjedni završiti naše krugove da se oni čudom topologije razdvoje u dva samostalna svemirska tijela, razumjet ću, ali izdahni mi u lice to dahom i pogledaj me tim pogledom, on nije tišina, on je milion neizgovorenih rečenica.
 
Htjedni da te čekam bez razloga i pokrića, čekat ću, ali nemoj pobjeći sa svojom bukom, ostavljajući mi neizgovorenu tišinu kao zalog čekanja.
 
Htjedni ostati sa bremenom svoje prošlosti prisiljavajući me da s tom prođem tvoj put oslobođenja, prohodati ću ga sa više entuzijazma nego ti, jer je lakše nositi tuđi teret no svoj, ali ga reci …
 
Reci nešto na milion mogućih načina koje mogu razumjeti. Ne ostavljaj mi samo tišinu u kojoj se guše i dave sva sjećanja vrijedna nas i našeg vremena. Učini nas vrijednim titrajem svemira samo jednim jasnim pogledom. 

 

krajolici @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, travanj 16, 2010




U usnulim krošnjama čempresa  
zapleteni snovi 
mjesečevim nitima, 
isprepletene tišinom 
istina i laž 
u čarobnom koktelu 
nikad ostavljenih nadanja. 

U napuštenoj luci zaboravljen brod, 
pod vedrim nebom punog mjeseca, 
mistično privlačan u igri sjena i privida
otvara u umu i tijelu slike, boje i zvukove
potisnutih unutarnjih krajolika. 







Pod kapcima tople boje kasnog ljeta,
a čelo se mreška u vječnom opetovanju 
molitve okrutnoj prolaznosti 
da zaobiđe
pjesmu bez riječi, 
zastalu između dva otkucaja srca 
u preglasnom piku udaha 
kad puca plućno krilo od snage života

Val rođen u polusnu između zore i jutra,
 trga krhko tijelo bonace duše, 
prikradajući se kroz iluzije ljepote  
u još jednom pokušaju da prežive 
- u prvoj zraci sunca.
 
Uvijek isto u bol ne-života uronjeno trajanje, 
izdajničke misli niču kao korov po kamenoj cesti, 
uzalud, 
jer naši tragovi zaboravljeni u travi babljeg ljeta 
samo su u sjećanju izgubljenog vremena.

 

krajolici @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare