Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - svibanj 2010
nedjelja, svibanj 30, 2010






Gle, sjene kako se kače
jedna o drugu
dok se naš hod mimoilazi
 
Učini mi se ponekad da te imam,
a onda pak da te nikad nije ni bilo,
pa da sam te sanjala,
 
Ponekad ličiš na nekog od prije,
Ili na nekog poslije, nikad viđenog,
lik  si iz nekog bizarnog romana
 
Vidim te kao trubadura
pjevaš nedovršene sonete,
tražeći harmoniju sreće.
 
Svašta mi se učini s tobom
i ništa ne donesem u jutro života,
tu i tamo neko blijedo sjećanje .
 
Ti si samo mjesečina
koja nepovratno krade
moju stvarnost od mene same.




krajolici @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare