Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
utorak, srpanj 7, 2009




Da li je to čudo ili zabluda
 kad se učini da je vrijeme isteklo
 i sivilo života prekrije sve druge boje,
 odrastli zbunjeni dječaci ostavljeni sami
u obdaništu mašte i nježnosti
slučajno, vođeni instinktom, pokucaju
na vrata vlastitog zanosa, zasvjetle im oči,
u fatamorgani žeđi vide prekrasne vile,
sanjaju i trče prema izvoru virtualne ljepote
bez svijesti vođeni neodoljivom potrebom
noćnog leptira da sprži krila na prvoj lanterni.
 Život kao da ponovo poteče,
 proljeće se budi  ispod ledenih okova zime,
„ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svjetlosti sjaj.“
 
Ne znaju da se sanja samo
kad su snovi daleki i neostvarivi,
zaboravili su da se nikad nisu usudili
uzeti zanos za ruku i postati
piloti, astronauti, muzičari, pisci …..
zaboravili su čak i što su zaboravili …
ta velika pametna djeca
sa velikim začudnim očima …..
Još su lijepi i krhki, nedirnuti životom
njih ništa nije taklo, samo je
prošlo kroz njihove nedirnute snove…..
„Crni leptitu bježi u noć,
jutro sačekaj, svjetlost će doć' „ 
 
Vaše najljepše djevojčice
vape za zrelim snažnim očevima
koje će im svjedočiti
ufanje u stvarnost postojanja ljubavi.
One traže put da krenu dalje same,
a vi im igrate samo isprazno kazalište
sumnje u postojanje nekog tko će ih
ikad moći voljeti i prihvatiti njihovu ljubav.
Pretvarate ih u ohole male princeze
koje neće nikom vjerovati
tražeći samo šlag života.
 
Vaši dječaci, ljubljeni sinovi traže slobodu
da izrastu u više od Don Huana
da izrastu u ljubavnike i očeve,
koji će znati razlikovati
ljubavnice od majki i kćeri.
koji će izrasti u graditelje razumnosti
i mostova između obala misli i emocije.
 
Niste više tako moćni vi crne leptiri,
ne vladate više sami svijetom materije i želje,
ali ste odgovorni za rast i izrastanje
onih koje s vama dijele moć.
Ne dozvolite da ta moć propadne
zbog šake sitnog erotskog zadovoljstva.


krajolici @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare