Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
subota, veljača 14, 2009
 
 
 

Nebesko plavetnilo šarenica
 ….
u čijem krajoliku je uvijek sve moguće …
sve je u njima ponuđeno dok blude
gledajući sve i ne-videći ništa.
 
Divni um koji sve može iščitati
iz usputnog pogleda, ni tren ne živeći u njemu,
samo bivajući uronjen u pra-vodu postojanja,
na kratko obuzet time što gleda.
 
Strast predanja tijela vatri u prolazu,
kao usputno izgaranje u krjesovima pored puta
koje su zapalili neki drugi slavljenici,
bez usuda kušanja ognja iz sebe nastalog.
 
Kako ti uspije biti i nebiti u istom trenu vremena?
Pripadati do vlastitog nepostojanja
i ne pripadati bivajući svoj u potrazi za novim
u kome znaš što nećeš, ali ne znaš što hoćeš.
 
Kako ti uspijeva biti nemiran, kad možeš
po usudu vlastitog rođenja biti tako miran?
Za tebe se nikad ništa ne zalijepi,
ni jad, ni bijeda, ni ljepota, ni strast.
 
Ti samo prođeš kroz doživljaje,kao da ih nema,
kao da mijenjaš pozadinu ničega u nešto
što te ne plaši svojom beskonačnošću.

Ti nikad ne hodaš blatnih cipela,
a hodaš kroz močvare bijede ljudskog uma,
koji sve pokušava zapamtiti,
a ništa naučiti.
 
krajolici @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare