Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
utorak, lipanj 17, 2008






Ne prilazi kući mladih bogova,
u svijet tihih nemira i  lucidnih snova,
gdje se nebo spaja sa tlom
i gdje te oblaci vrtlože u spirale vremena.
 
Roditeljica sam a-logike,
lažni ubojica i pravi čuvar vremena.
Ponekad šutljiva, ponekad divlja i kaotična,
nikada bez razloga uzbuđena.
Pješčani sat nepravilnih posuda
u kome se pijesak pojavljuje i nestaje.
bistri izvor, nemirna rijeka mirnoga ušća.
Očeva mudra kći bez izbora da provjeri
postoji li igdje na svijetu bolji od njega.
 
Kraljica sam dobrih namjera,
ogrnutih glogovim trnjem sumnje
zatočena u dvorcu ledenih kocaka.
Plaha srna čuvana krvoločnim vukovima.
Ponekad bezrazložno radoznalo lucidna,
ponekad hrabra i nerazumno nesebična
da izazivam zbunjenost i krive interpretacija.
 
Ja sam kristalno dijete indigo roditelja
branjeno samo svojom ranjivošću.
Nošena toplim vjetrovima sam ljubav
nepoznata, rasprostrta, nenametljiva  
i opasna prijetnja nepotrebnom zastajkivanju.
Ratni veteran bez oružja izgubljen u kapi vremena.
Prevrtljiva sveta bludnica u vječnom mamljenju,  
i prikrivena djevica u vječnom dokidanju
 zadnjeg uzdaha strasti i olakšanja.
Progonjeni lovokradica plahih divljih duša,
i zalutali mistik u molitvi za njihov povratak Tvorcu.
 
Uz moja leđa teče vreli slap nemira.
Ponekad sam nečija sudbina prisutna u
svim njegovim prostorima i vremenima
namjerno sakrivena od ljudskih očiju.
Ja sam čarobnica opasnih namjera ….
Moje su misli progresivne i tradicionalne ...  
luđačke i gradidbene ...
Moje su oči prodorne oči orlova
koje vide sve i izabrano odjednom.
 
Moje vješte i spretne ruke su čisti  dokaz
vječne borbe sebe sa sobom koja je postala
samo manifestacija mirnog protoka vremena …
A moje tijelo je tijelo divlje zvijeri i preplašene ptice
tek gusti eter oko zvuka groma ...
lakozapaljivo, električno iskričavo
s  brzo izgarajućim fitiljem svijetla
koje ti zaustavlja srce u trenu detonacije..
Ne prilazi ….  

krajolici @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 0