Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
srijeda, listopad 7, 2009


Pretpostavljeno nagonskim privlačenjem,  
stalnom prisutnosti zatvaraš naš svijet
u nedodirljivi krug tajnog postojanja,
a neizgovaranjem toga čuvaš
poluotvoreni prozor za slobodan bijeg.
  
Ne tražim tvoju dozvolu
za moje unutarnje trajanje nas,
ali čekam izgovorenu dobru volju i htijenje
da dam svojim mislima krila,
da rascvjetam očekivanja
u vrt ispred naše kuće.
 
Bog ne izdaje dozvole za trajanje
ljubavnih veza za sumnjičave,
ne postoji garancija za vječnost,
ni kad se izgovori zavjet.
 
Ali … postoji uzajamno asimptotsko približavanje
dva puta u slobodnom vječnom prilaženju,
ne-doticanju i međusobnom poticanju.
 
Dok stojiš pred prozorom na istoku
promatrajući izlazak sunca,
moje polako klone prema zapadu
u raskošnoj narančasto crvenoj svjetlosti.
Susrećemo se na južnoj strani vrta
na podnevnoj kavi  koja nema vrijeme
doli međusobni sinhronicitet.
 
Naš pješčani sat će iscuriti kao svi drugi
pod okrutnim ravnanjem mijene svemira
i ne postoji vječnost koja će nas sačuvati.
I ... ovo vrijeme u zrncima pijeska
je jedino što zajedno imamo.
Trošimo li ga na čekanje i stajanje?
 
 
krajolici @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare