Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
ponedjeljak, veljača 9, 2009





Mogla bih pričati o Njemu
zaleđenom u dnu romantične požude,
nađenom u željama za izvjesnim imanjem,
skrivenog od svakog sjećanja,
izmorenog od prejakih osjeta.
 
Ali neću otvoriti taj zaključani kovčeg na tavanu,
osim kao poetsku romancu za duge zimske večeri,
ni izvući crvenu haljinu iz ormara u podrumu
čak ni za ljetni ples na obali poznatog jezera.
 
Više ne vjerujem slatkom jeziku
iza kojeg se krije gorki poraz.
Pomirena siva sadašnjost,
utrnulo kontrolirana budućnost.
 
Jesam li konačno isušila dugi močvarni puta sjećanja
ili samo predosjećam dramu novog susreta?
Uvjeravam se da neću nikad više
zaplesati po oštrom kamenju
vjerujući da Njegova odanost još uvijek
može postati moje bestežinsko stanju.
 
Tjeskoba zori nijemo u zatvorenom svitanju,
koje ne širi krila nad horizontom sretanja.
Pribojavam se svog predmnijevanja
o Njemu i upitne zrelosti svoga Neće,
koje se crveni pred golom gladnom ženom
u skrivenoj dugo zatvorenoj odaji želja
koja hoće udahnuti, a ne uspijeva,
koja mora disati da ne umre …
ali …
upitna potisnuta nada je održava živom.





krajolici @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare