Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
ponedjeljak, srpanj 13, 2009





Vjetar mi ostavlja po puti sunčane poljupce
topli pijesak se meko podastire u postelju
šum valova mora u jednoličnom opetovanom
kretanju se propinje po unutrašnjosti bedara
u podatno i predano tijelo
 
Ponekad mi tvoje jagodice protrče s vjetrom po koži.
Ponekad stigneš sa šumom vala i ostaneš
tiho i zadovoljno prisutan u meni.
Ponekad otisneš topli dlan na trbuh ili bedro
sa sunčevom zrakom koja se probije
kroz svileni prohladni prekrivač vjetra
mada si tisuće milja daleko
 
Dobro te je osjetiti kroz bogove prirode.


krajolici @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare