Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
utorak, listopad 6, 2009




Čega se više boji svijet?
“Praznog prostora ili dobro plasirane laži
koja će ga ispuniti svojim blatnim temeljima.”




 

Žene su postale poželjne lako estetstski adabtibilne lutke koje ne zadovoljavaju čak ni pubertetske fantazme onih kojima je nametnuti socijalni marketinški ukus bitniji od njihove vlastite erotike. A polako i sigurno se i poželjni muški oblik pretvara u mlađahni komad silikona koji nije oku ugodan čak ni u dobro osvijetljenom izlogu velikog dućana u šoping centru.
Što drugo preostaje mladom iskompleksiranom čovjeku nego za 18 rođendan tražiti za poklon svoju prvu plastičnu operaciju, već će se naći nešto što zasigurno nije savršeno, ako mu i otac i majka nisu dovoljno seksualno ozrelili da se i oni pale na savršene dobro plasirane silikonske lutke sa kuglastim grudima, neprirodno dugim nogama, lažno stvorenim pločicama na trbuhu i bicepsima koje ni jedan drvosječa ne može dobiti ni za 20 godina teškog rada.

Borba za formalna prava na slobodu izbora je postavila advokate u sam vrh biznisa, nije važno da li su ta prava stvarna i mogu li se konzumirati ili ne. Bitno je jedino da je parnica završila pobjedom i sa dovoljno velikom oštetom, da se ne mora raditi cijeli život poslije, a kako živjeti, to je najmanje bitno. Štitimo od kukaca do vrsta koje odumiru, borimo se protiv zagađene hrane, GMO-a, a o unutarnjoj slobodi i stvarnoj kvaliteti života se nitko više ništa ne pita, osim dobro složenog marketinga različitih prenosioca new age tehnika, koji za dva dana tečaja prodaju recept za sreću, nenapornio i bez mnogo muke.

Za sve postoje uputstva za upotrebu i propisani moralni i estetski standardi i istovremeno svatko ima pravo na svaju izopačenost i ludost. Može li taj šizoidni process dovesti do ičeg dobrog? Bojim se da taj jaz između lažnih ideala i dozvoljene i na taj način tretirane  odmaknutosti u obliku kojekakvih sklonosti može dovesti jedino do potrebe za izvanjskim uniformiranjem stvari unutar društva i u čovjeku, a to je gubitak njega samog. 

Predskazanje je blizu, potreban je netko tko će konfuznom, zbunjenom čovjeku ograničiti mogućnost prevelikog izbora, koji generira previše želje i premalo snage da si te želje ispuni. S kakvim će zadovoljstvom prigiliti priliku za postizanjem lažnog raja bez sukoba i promišljanja. Samo ujutro pročitaš preporuku za dan, popiješ crvenu tabletu i odradiš je do večeri, kad popješ plavu tabletu i zaspeš snom bez snova.

Divota. Izazov Antikrista je trenutno u marketingu najprimamljivija ponuda, bez vjeskog fanatizma i teorije zavjere, jednostavno razriješenje gordijskog čvora zvanog ljudsko odrastanje i proširenje svjesti. Rješenje je jednostavno, suzimo je i uvjetujmo, da ne može pojmiti i razumjeti.




 

Depresivno, možda? Ili se ipak nešto može učiniti prije nego bespovratno postanemo čovjekoliki roboti bez snage i svjesti. 

 
krajolici @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare