Ovo je slika kristala vode prije molitve:
Nisam baš propovjednički raspoložena, ali niz tekstova
koje sam nedavno pročitala ( jedino i isključivo
jednorečenični pametni citati o religiji, duhovnosti,
dobroti, ljubavi …., nisu na blogeru, da ne bi netko
tražio ) i nisu baš odavali osobu koja tu mudrost i živi,
izazvali su u meni burne reakcije. Ova je bila najblaža:
U porazu se ne unizi
Kad su sve procijene krive, i ništa što smo htjeli
i željeli nije se ostvarilo, najviše smo naučili, jer da je
nekim spletom okolnosti hir naše slabosti, lukavo zaobišao
prepreke, ne bi se s tim slabostima suočili, ne bih ih
takvima vidjeli. Nitko nije kriv, ništa nije nepopravljivo,
a problemi su da se rješavaju, a ne da se nad njima
uzdiše i nariče.Svaka slabost krije u sebi skrivenu snagu,
ako je se pravilno shvati i doživi. I tu je tako primjerena
ova divna molitva:
Bože, daj mi snage da promijenim
ono što se može promijeniti,
Bože, daj mi snage da prihvatim
ono što se ne može promijeniti
Bože, daj mi mudrosti,
da razlikujem to dvoje.
U porazu budimo ponosni na svoje skrivene snage i
hrabrost, da ih možemo probuditi.
Ovo je slika kristala vode poslije molitve:
U pobjedi se ne uzvisi
Svjesnost o tuđim greškama nam ne daje pravo na
prosuđivanje istih.Ponekad to nije svjesna umna misao,
nego samo osjećaj nadmoći nad svojom sudbinom, toliko
duboko potisnut, jer smo se jako namučili nad vlastitim
postignućem, kao bogataš koji je sve postigao časno
svojim rukama, i zaboravio kako je ponekad bilo teško.
A zaboravlja da tek mali hir prirode, može poharati
sve njegovo bogatstvo. Treba se čuvati nadmenosti u
svilenim rukavicama, kad postignemo nešto nama jako
bitno. Lako je biti skrušen u porazu, ali teško je ostati
skrušen i zahvalan u pobjedi. Mjera riječi i djelovanja
nije vanjski propisani bogobojazni jezik, kojim se obraćamo
ljudima, već duboki unutarnji titraj duše pri svakom
govoru. Ponekad je gruba riječ, koja pokriva prijateljski
titraj duše, vrednija za buđenje od stotine ugodnih
rečenica iza kojih se skriva ponos i nadmenost onoga
koji govori, jer osoba u unutarnjem sukobu vidi sukob
i vani i prividna vanjska prepirka ili ignoriranje je više
oslobađa od svih pametnih rečenica izrečenih bez istinitog
duševnog titraja.
Teško je nositi prikriveno svoje spoznaje o životu
do kojih smo teško došli, i ne obznaniti ga svojim
jezikom i načinom, ali nakon što znamo, moramo još
naučiti i kako da to kažemo da bude razumljivo i
inspirativno i drugima. Nikoga ništa ne možemo naučiti,
ali možda netko u prolazu čuje neku izrečenu, napisanu,
naslikanu ili odsviranu misao i počne misliti malo drugačije
na neki svoj način. Zato stvaramo, a ne da nas netko
razumije i hvali.
U pobjedi budimo skrušeni i zahvalni, odgovorno
i oprezno noseći lovorike kojima su nas nagradili.
A zapravo bi trebala zahvaliti "krivcu" za te
zapise, jer moj Merkur u Ribama je tako lijen da ne bi
ništa napisala, osima ako me netko ne isprovocira. A
kako se ne zna svađati, onda čak i nešto suvislo iscijedi
iz sebe, kao odgovor :)